From: wasko Subject: Re: ma, ja sam isti kao ti ... samo sam josh uvek u opoziciji Date: Wednesday, March 07, 2001 8:38 PM Psihologija Sajber maskenbal je u toku "Ceo svet je pozornica", rekao je jos Sekspir. Od svih raspolozivih mesta za igru postoji jedno na kojem sami biramo uloge koje cemo igrati: Internet Autor: Nenad Nikolic Iako su razvojem tehnologije ljudima postali dostupni i drugi vidovi komunikacije na Mrezi, elektronska posta i chat su i dan-danas najpopularniji od svih, delom zato sto je razmena tekstualnih poruka jednostavna i jeftina, a delom zbog slicnosti ovog nacina komunikacije sa komunikacijom putem klasicnih pisama. Drugi porede chat sa razgovorom putem radio-stanica, ali pri tom previdaju cinjenicu da na osnovu glasa dosta toga mozete zakljuciti o osobi s kojom ste u kontaktu: njen pol, verovatno i starost, eventualno rasnu pripadnost. Kada se upoznajemo sa nekim oci u oci, samo na osnovu njegovog stava ili nacina odevanja mozemo zakljuciti mnogo o licnosti naseg sagovornika. Naravno, ovaj prvi utisak cesto je pogresan, zasnovan na raznim nesvesnim predrasudama i predubedenjima (takozvana greska Halo-efekta). Prilikom online kontakta postoji opasnost da odemo u drugu krajnost - da upravo zbog nedostatka takvih informacija svoje zelje, teznje i ocekivanja projektujemo na drugu osobu. Na chatu sve sto saznajete o vasem sagovorniku je sadrzano, bilo eksplicitno bilo implicitno, u tekstu poruke koju dobijate od nje/njega (naravno, pod uslovom da vam osoba sa kojom komunicirate govori, odnosno pise istinu). Ako zelite da saznate nesto vise o ljudima sa kojima chatujete, trebalo bi da malo paznje posvetite njihovim nickovima (od engl. "nickname" - nadimak). Sa "mreznim" nadimcima stvari stoje malo drugacije nego sa nadimcima koje sticemo u pravom zivotu; najcesce nam nadimke daju - na osnovu nekih karakternih ili fizickih osobina, cesto i kao prostu skracenicu imena ili prezimena - bliski ljudi, oni koji nas dobro poznaju. Stoga nije retko da neko ima vise nadimaka, po jedan za svako drustvo u kom se krece. S druge strane, retke su sredine u kojima covek moze samom sebi da odabere nadimak: obicno se radi o okruzenjima u kojima se ceni kreativnost (npr. ljudi iz Njujorka koji se bave graffiti artom neretko imaju i po cetiri imena: jedno im daju roditelji, drugo prijatelji, trece nastavnici, a cetvrto, ono "pravo ", oni sami biraju). Nacin odabira nadimka koji sami sebi dodelimo ne mora imati nista zajednicko s obrascem po kom se oni inace dodeljuju. On moze biti takav da govori o nacinu na koji mi sebe vidimo ili o nasim zeljama, idolima i sl. Bilo da konstantno menjamo nadimke, bilo da se, kao sto to cini vecina, nakon izvesnog vremena vezemo za jedan (ljudi koji su se odlucili da zadrze jedan te isti nick tokom svih chatova kao razlog uglavnom navode to sto ih ljudi sa kojima su bili u kontaktu ne bi "prepoznali" ukoliko bi promenili nadimak), on otkriva mnogo o nama samima i o nacinu na koji razmisljamo. Istrazivaci koji su se bavili ovom tematikom dosli su do zakljucka da se svi nickovi koje ljudi koriste mogu podeliti u cetrnaest grupa: 1. Oni koji se odnose na literaturu, licnosti iz sveta filma, bajki ili televizije ("Taz", "MADhater", "Godot".) 2. Imena povezana sa florom i faunom ("FROG", "tulip".) 3. Imena poznatih licnosti, koja ukazuju na zelju za identifikacijom sa istim/istom ("Elvis", "Hitler") 4. Nadimci koji ukazuju na neku bitnu psihicku karakteristiku ("sillyguy"), fizicki izgled ("shortE"), stanje u kom se nosilac trenutno nalazi ("stoned ", "sleepy".) ili zanimanje ("TRUCKER") 5. Imena raznih predmeta ("bazooka", "BMW".) 6. Nadimci koji ukazuju na vezanost za odredeno mesto ("NYboy") 7. Nickovi koji povezuju nosioca s odredenom starosnom grupom ("MIXEDupTEEN ", "cloudkid".) 8. Oni koji govore o odnosu doticne osobe i nekog drugog ("Bfiancee") 9. Nadimci po raznim kompjuterskim sistemima, naredbama i sl. ("irc", "CTRL+ALT+DEL") 10. Oni koji sadrze rec "ja" u raznim oblicima; po misljenju strucnjaka, ovakav nadimak govori da je osoba koja ga je izabrala svesna prednosti i mana online komunikacije i da uz dozu samoironije uziva u njoj ("justI", "ME ", cak i "unknown") 11. Nickovi u kojima je prisutna igra reci ("whathell", "myTboy".). Ljudi koji biraju ovakve nadimke pokazuju spremnost na druzenje, eksperimentisanje i otvorenog su uma, kazu psiholozi 12. Nickovi zasnovani na onomatopeji ili imitiranju zvuka ("tamtam", "boiink ") 13. Nadimci povezani sa seksom ("sexygirl", "bigtoy".) 14. Provokativni nadimci ("fuckjesus") Sve sto sada treba da uradite da biste saznali vise o osobi sa kojom pricate jeste da njegov/njen nick provucete kroz tabelu. Na primer, "shortE", jedan od gore navedenih nadimaka, moze se podvesti pod kategorije 4) i 11), sto ce, ako sledimo kljuc, reci da je u pitanju neko nizak, veseo i dobrodusan. Sto se e-maila tice, treba obratiti paznju na ime i adresu posiljaoca; adresa koja asocira na njegovo pravo ime ("nikolic_n@xyz.com") govori da je u pitanju osoba koja zeli da sa drugima komunicira na iskrenom nivou, bez pretvaranja i skrivanja identiteta. S druge strane su misteriozna imena ("theunknown@hotmail.com") koja, opet, ukazuju na sklonost ka igrama identiteta, eventualne fantazije i strahove. Retko ko od nas koristi samo jednu adresu; strucnjaci kazu da to dolazi od nase potrebe da makar ponekad pobegnemo od sebe i stega svakodnevnog zivota. I tema poruke (Subject) dosta govori o posiljaocu. Pasivniji korisnici samo stisnu "reply", sto ukazuje da kod njih postoji nedostatak volje za preuzimanje aktivne uloge u korespodenciji isticanjem novih ideja. Kreativni i aktivni se mogu prepoznati po tome sto se trude da svaki subject bude atraktivniji od prethodnog, dok su osobe koje krse pravila ponasanja na Mrezi (tzv. "Netiquette") time sto ne naglasavaju temu poruke najverovatnije novi u koriscenju maila ili im elektronska posta ne predstavlja znacajan vid komunikacije. Osobe koje pedantno odgovaraju na poruke, vodeci racuna o svakoj recenici koja je napisana, za koje se moze reci da citaoca vode kroz mail kao vest pisac kroz roman, poseduju veliku moc empatije, u stanju su da postuju osecanja i misli drugog. Oni cesto koriste citiranje (quoting) da bi ukazali na koji deo poruke se njihov odgovor odnosi (pasivni i nemarni ljudi opet ce automatski u odgovor preneti celu poruku, dok ce pedantniji odvojiti tacan deo poruke na koji odgovaraju). Nasuprot njima, narcisoidni ljudi, koji nesvesno zele da im se korespondent divi, mahom pisu duge poruke u kojima delovi teksta nisu razdvojeni, vec se od citaoca ocekuje da, strpljivo citajuci, sam otkrije tok autorovih misli (previdajuci pri tom da bas takve poruke, buduci zamorne i teske za pracenje, najcesce ostaju neprocitane). Kratke, haoticne poruke obicno govore primaocu "nemam mnogo vremena, ali sam ipak morao da ti se javim" i ukazuju na postojanje vece doze intimnosti medu korespondentima. Emotivnu notu poruci moguce je dodati upotrebom raznih interpunkcijskih simbola: tako se tri (ili vise) tacaka koriste da bi se napravila dramska pauza ili da bi se korespondent pripremio za ono sto sledi, zvezdice (*) i crtice (_) da bi se nesto istaklo, dok je svakako najpopularniji nacin izrazavanja emocija putem smalija, nizova grafickih znakova koji, posmatrani pod uglom od devedeset stepeni, podsecaju na lica koja se smeju, namiguju i sl. ( :-), :(.). O nivou intimnosti i tome koliko je prepiska prijatna za korespondente govori pozdrav na pocetku poruke ("Dragi Vlado" definitivno je zvanicnije obracanje nego "Hej!"; poruke u kojima nema istaknutog pozdrava govore da ucesnici u korespondenciji ni ne osecaju da su prekidali dopisivanje - ko se jos pozdravlja u sred razgovora?), kao i tempo razmene poruka: veca ucestalost znaci da obe strane u velikoj meri uzivaju u dopisivanju, kao i da pridaju veliki znacaj onome sto im druga osoba pise. Prekid ili pauza, opet, ukazuju da je doslo do pada interesovanja, bilo zbog nedostatka vremena za pisanje, bilo zbog gubitka opsteg interesovanja za drugu osobu. Licnosti koje strahuju od odbacivanja po pravilu ovo tesko podnose, pretpostavljajuci da su prestali da budu zanimljivi osobi sa kojom su u kontaktu, previdajuci niz raznih faktora (lenjost, nedostatak vremena, ljutnja) koji su mogli dovesti do smanjenja frekventnosti razmene poruka. Nikako ne treba smetnuti s uma da gore navedeni stavovi predstavljaju generalizacije i kao takvi su verovatno pogresni. Sa nickovima se ipak nije saliti. Za kraj, vratimo se ponovo na Sekspira; verujem da se vecina IRC-era ne bi slozila sa njegovim stihom "Ruza bi jednako mirisala i kad bismo je drugim imenom zvali".